Teoretičari

3. Sartori – analiza nuzni i dovoljni uslovi

Uticaj izbornih sistema na politicki zivot Sartori istrazuje preko “analize uslova”, razlikujuci nuzne bez kojih ne bi moglo, od dovoljnih uslova koji tvrde da odredjena posledica nastaje samo u odredjenim uslovima. Na ponasanje biraca uticaj izbornog sistema moze biti prisilan  neprisilan. Za istrazivanje je Sartoriju bilo interesantno utvrditi obim i znacaj “prisilnog” uticaja .Shodno takvoj podeli uticaja , izborni sistemi se svrstavaju po skali u kojoj su prvi

  • “Cisti” jer ne uticu na birace,
  • Jaki  koji snazno uticu na ponasanje biraca, i
  • Slabi  ciji je uticaj na birace mali ili zanemarljiv (u osnovnoj podeli, vecinski izborni sistemi su jaki, proporcionalni slabi, a izmedju njih su jaki/slabi slucajevi). Ishodiste kontinuuma cine cisti proporcionalni izborni sistemi koji ne uticu na birace, a krajnu tacku pokrivaju vecinski izborni sistemi sa jakim uticajem na ponasanje braca .Centralni deo cine razlicite varijacije “necistih” proporcionalnih izbora koji manje ili vise deluju na ponasanje biraca -na osnovu “analize uslova” Sartori formulise 4 zakona:

•Izborni sistemi relativne vecine (dovoljan uslov), ako postoji strukturirani stranacki sistem i ravnomerna raspodela glasova po izbornim jedinicama (nuzni uslovi), vode dvostranackom sistemu

•Izborni sistemi relativne vecine

(dovoljan uslov), ako postoji strukturiran stranacki sistem, ali bez ravnomerne raspodele glasova po izbornim jedinicama (nuzni uslovi), eleminisu stranke koje nisu postigle vecinu

•Proporcionalni izborni sistemi (dovoljan uslov), ako postoje strukturirani stranacki sistemi (nuzan uslov), vrse koncentraciju politickih stranaka; sto je veca “necistoca” proporcionalnog izbornog sistema, efekat koncentracije je veci i obrnuto.

•“Cisti” proporcionalni izborni sistemi (dovoljan uslov), ako postoji strukturiran stranacki sistem, pruzaju iste pocetne sanse, nema diskriminacije, pa ne vode redukciji politickih stranaka.

U analizi se korisiti jedan dovoljan uslov (izborni sistem, vecinski ili proporcionalni), I dva nuzna uslova:

1) postojanje jakih strukturiranih stranaka i

2)geografskih alokacija biraca

Sartori naglasava da je odnos izbornih i stranackih sistema dvosmeran! Sledeci Reov kategorijalni pristup, “analizom dovoljnih i nuznih uslova”, Sartori fakticki napusta Diverzeov kauzalni determinizam i dobija bitno razlicite rezultate. Diverze razlikuje uticaj  jednokruznih i dvokruznih vecinskih izbora od uticaja proporcionalnih izbora na stranacki sistem.Kod Sartorija je ta linija pomerena. On razlikuje “ciste”proporcionalne izborne  sisteme kao no-effect sisteme (jedine koji ne redukuju broj polit. stranaka, od svih ostalih koji uzrokuju jacu ili slabiju koncentraciju politickih partija (zato se uvidja u 3 zakonu koncentraciono dejstvo na stranacki sistem proporcionalnih izbornih sistema u meri u kojoj oni odstupaju od ciste proporcionalnosti).