Teoretičari

1. Diverze - monokazualni izborni determinizam

Proučavajuci sociologiju političkih partija Diverze je razvio specifican kauzalan determinizam u kome se stranački system javlja kao posledica izbornog sistema i uzrok političkog sistema.

On razlikuje direktni i indirektni uticaj izbornog sistema.

  • Direktni se ogleda u tome što određeni tip izbornog sistema gradi određenu strukturu stranačkog sistema.
  • Indirektni uticaj reflektuje oblik političkog Sistema, oblikovan strukturom stranačkog sistema, kao posledicom izbornog sistema

Iako je ovaj kazualni iskaz u tumacenju politickih pojava cesto kritikovan, validnost kritika Diverzeovih postavki cesto je manjkava zbog zanemarivanja cinjenice da je rec o hipotetickim sudovima, a ne socioloskim zakonitostima.

Uticaj izbornog sistema na stranacki, Diverze je formulisao 1946. u tri “socioloske pravilnosti”:

1) vecnski izborni sistem s jednokruznim glasanjem pokazuje tendenciju ka dvostranackom ustrostvu

2) proporcionalni izborni sistem pokazuje tendenciju ka visestranackom ustrojstvu

3) veciniski izborni sistem sa dvokruznim glasanjem pokazuje tendenciju ka visestranackom ustrojstvu ublazenom udruzivanjem stranaka

Hipoteze u osnovi izrazavaju uticaj izbornog sistema na broj stranaka, ali ne govore o mehanizmima kojima izborni sistem oblikuje strukturu stranackog sistema i njihove medjusobne segmente; vrlo je osetljiv zato na nove politicke struje u njemu (bilo one privremene, isfabrikovane, slabe)

1) Sigurno je da izborna reforma sama po sebi ne moze stvoriti nove stranke (one su izraz drustvenih snaga i ne mogu nastati zakonodavnom odlukom).

 2) Sigurno je da odnos izbornih sistema i stranackih sistema nije mehanicki i automatski (primenom odredjeog izbornog sistema ne stvara bezuslovno i stranacki).

 3) Sigurno je da odnosi izmedju izbornog i stranackog sistema nisu jednosmerni.

4) Sve u svemu, cini se da izborni sistem zapravo igra ulogu akceleratora i kocnice

Preko ove dve funkcije (akceleratora i kocnice) Diverze je pokazao kako proporcionalni izborni sistem podstice visestranacje:

1)      on usporava elininisanje starih, etabliranih stranaka, osudjujuci ih postepeno na propadanje

2)      on podstice cepanje stranaka, cije frakcije cesto prerastaju u posebne stranke koje samostalno nastupaju na izborima -

Vecinski izborni sistemi podsticu dvostranacki sistem na dva nacina:

1)      postavljanjem prepreka nastajanju novih stranaka (kocnica)

2)      eliminacijom ili potiskivanjem trecih, najslabijih stranaka iz politickog zivota

Bipartizam pociva na uzajamnom delovanju mehanickog i  psiholoskog faktora:

• Mehanicki faktor ogleda se u nesrazmeri glasova i osvojenih mandata, sto dovodi do izrazite potpredstavljenosti trece stranke (kada je udeo u glasovima veci nego u mandatima) – i blokira njen politicki uspon.

• Psiholoski faktor ogleda se u mehanizmu ponasanja biraca koji radije glasaju za jednu od vodecih stranaka da njihovi glasovi ne bi “propali”. Kada treca stranka savlada ovu barijeru, psiholoski mehanizam okrece se protiv stranke koja je po rejtingu dosla na trecu poziciju Preokret u delovanju mehanickog i psiholoskog faktora ne nastupa istovremeno. Preokret u mehanizmu psiholoskog faktora obicno prethodi promenama u delovanju mehanickog faktora, sto stiti i odrzava stranacki dualizam. To se postize fuzijom stranaka i/ili koalicionom saradnjom.

-Dvokruzni vecinski izborni sistem  jaca visestranacje, ali ne tako izricito kao proporcionalni, niti se njegovi “kocioni mehanizmi” za nastajanje novih stranaka mogu smatrati plodotvornim kao kod vecinskog izbornog sistema s jednokruznim glasanjem. Najjasnijom distinkcijom dvokruznog vecinskog izbornog sistema u odnosu na prethodne Diverze smatra tendiranje ka izbornim koalicijama .Drugi krug on vidi kao sustinsku prepreku stvaranja bipartizma posto izostaje jasna politicka i stranacka polarizacija u prvom krugu. Stvaranje niza koalicionih kombinacija u drugom krugu, ponekad, suprotstavljajuci dve suparnicke koalicije omogucava pretvaranje mnogostrnackog ustrojstva u dvostranacje.

Diverze je ukazao na razlicit uticaj glasanja za liste i glasanja za kandidate na unutarstranacke odnose:

• Cesto se glasanje za liste poistovecuje sa proporcionalnim, a glasanje za licnosti sa vecinskim izbornim sistemom. Kako ostro razdavajanje nije opravdano, upozorava se na to da izbor izmedju kandidata vodi privatizaciji izborne jedinice, njenom pretvaranju u “tvrdjavu” poslanika, sto slabi uticaj stranke, a jaca samostalnost poslanika. Posledice toga su labave, decentralizovane, frakcijama izdrobljene stranke, sa upravljackom strukturom nemocnom da disciplinuje poslanicke klubove.

• Glasanje po listama dovodi do stabilnih disciplinovanih poslanickih klubova, do centralizovane upravljacke strukture strukture. Zato, Diverze veruje da izbor po listama, zajedno sa proporcionalnim izbornim sistemom, jaca stranacke strukture stvarajuci “tvrde” partijske sisteme sa izrazito strukturiranim strankama.Vecinski izborni sistem zajedno sa izborom licnosti produkuje “mekane” stranacke sisteme, labavo strukturiranih odnosa.

Uticaj izbornih sistema Diverze posmatra i kroz prizmu stranackih odnosa, a narocito sa aspekta mogucnosti, potreba i nuznosti koalicija pre izbornog procesa, za vreme i nakon njega:

1. Uproporcionalnim izbor.sistemima stranke ostaju samostalne pre izbora i posle njih, jer karakteru te vrste izbornog sistema nisu imanentne koalicije.

2.) Vecinski izborni sistem s  jednokruznim glasanjem, posebno u kombinaciji sa visepartijskim sistemom, podstice stranacke saveze, posebno u izborima.

3)U vecinskom izbornom sistemu sa dvokruznim glasanjem, u drugom krugu se formiraju koalicije, narocito u formi sirih, ali jakih izbornih blokova (levi, desni, patriotski, narodni itd.).To je uocljivo u izbornim sistemima koji omogucuju strankama, koje su u prvom krugu osvojile mali broj glasova, povlacenje svog kandidata uz apele simpatizerima i clanovima da glasaju za kandidata srodnih stranaka koji je u prvom krugu imao bolji rejting.Takve koalicije su cesce i postojanije od koalicija stranaka koje ostaju u opoziciji.

Osim sto direktno odredjuju partijski sistem preko broja partija, unutrasnju strukturu i odnose, Diverze smatra da izborni sistemi direktno uticu i na tip politickog predstavnistva u nekoj zemlji.

Termin “predstavnistvo” on koristi izvan tradicionalnih postavki, prvenstveno pravnih, po kojima je to odnos “poslanika i mandata koje zastupa”. Diverze predstavlja predstavnistvo “ kao odraz polit.misljenja neke nacije u shvatanjima predstavnika koje je ona izabrala”.

Razlikuje dve faze polit.predstavljanja:

1)      “Predstavljanje javnog mnjenja” (u uzem smislu) –manifestuje se glasanjem za kandidate: prva faza polit.predstavljanja gde:

a)      proporcionalni izborni sistem produkuje “nacionalizaciju” (proporcionalni izborni sistem tezi nivelisanju razlika, unificiranju javnog mnjenja). Podsticuci nacionalizaciju, proporcionalni izborni sistem, suzava javno mnjenje i pokazuje se ne senzibilnim za njegove tradicionalne segmente; vrlo je osetljiv zato na nove polit.struje u njemu (bilo one privremene, isfabrikovane, slabe)

b)      vecinski izborni sistem produkuje “regionalizaciju” javnog mnjenja” (vecinski pokazuje suprotne tendencije – cepanje, fragmentaciju javnog mnjenja forsiranjem regionalnih specificnosti).Vecinski izborni sistem sa jednim krugom glasanja izrazito je osetljiv na tradicionalni spektar javnog mnjenja, ali je pasivan na nova polit.strujanja ma kako ona bila  jaka i trajna.

c)      Vecinski dvokruzni izborni sistem ne pokazuje senzibilitet ni prema tradicionalnom javnom mnjenju. Logika drugog izbornog kruga prisiljava nove politicke struje da se priklone tradicionalno jakim politickim partijama i njihovim blokovima. Nove politicke struje gube tako autenticnost, sputava se njihova promocija, a jaca regresivna dinamika polit. partija

 

“Predstvaljanje stranaka” –manifestuje se u raspodeli glasova na mandate u parlamentu .Ovde kljucni problem predstavlja suzavanje nesrazmere izmedju broja glasova i broja poslanickih mesta. Tacna predstavljenost podrazumeva proporcionalni odnos izmedju udela u glasovima i udela u broju mandata; potpredstavljenost predstavlja onaj odnos gde je udeo u glasovima veci od broja mandata; natrepredstavljenost predstavlja odnos gde je udeo u mandatima veci od udela u broju dobijenih glasova. Proporcionalni izborni sistemi teze matematicki sto tacnijoj predstavljenosti politickih stranaka (postizu u zavisnosti od vrste primenjenog proporcionalnog izbornog sistema).Vecinski izborni sistem sa jednokruznim glasanjem je najnetacniji u predstavljanju politickih stranaka (ogleda se u tome sto stranaka s najvecim brojem glasova je po pravilu natpredstavljena u odnosu na male stranke koje su potpredstavljene). Kod vecinskog izbornog sistema sa dva kruga glasanja, Diverze smatra da drugi krug umanjuje “iskrivljavanje” politickog predstavnistva, tako sto radi u korist umerenih, a na stetu ekstremnih stranaka; ”glasovi drugog izbornog kruga grupisu se prema velikim polit.pravcima, a ne prema partijama” – zato je Diverze kategorican da se u oceni validnosti stranackog predstavljanja samo rezultati u prvom krugu mogu porediti s rezultatima vecinskih jednokruznih i proporcionalnih izbora. Razmatrajuci uticaj izbornog sistema na stranacki sistem, Diverze je proucavao niz pitanja kao sto su: sastav parlamenta, karakter poslanickih klubova, njihov odnos sa stranackom centralom i vodjstvom stranke, stepen centralizacije politickog odlucivanja, koalicioni potencijal, prohodnost i otvorenost politickog sistema za nove politicke programe i organizacije